Devojka koja vaja šećer

0
jelica
Foto: Jelica Šubarić, privatna arhiva

Kada je na Fakultetu primenjenih umetnosti diplomirala vajarstvo, Prokupčanka Jelica Šubarić nije mogla pretpostaviti da će svoje znanje i svoju umetnost primeniti – u poslastičarnici. Danas se njen talenat razmahao na slatkišima, pa sa velikom umešnošću dekoriše torte i čini ih još ukusnijim.

U potrazi za ravnotežom u životu i umetničkom svetu, Jelica stalno preispituje svoje mogućnosti, želje i postupke.

Iako ima zvanje diplomiranog vajara, sebe još ne smatra vajarkom.

Foto: Jelica Šubarić, privatna arhiva

– Nisam još uvek postala vajarka, Mislim da je biti vajar daleko uzvišenije od onog što većina misli.  Odgovoriću ako ikada to budem postala. Za sada je moje zvanje diplomirani vajar, ali je to trenutno daleko od onog što ja zapravo jesam. Život i ja se oblikujemo uzajamno, na smenu. Ko je jači – taj vuče napred. – kaže Jelica.

Studije vajarstva su imale veliki uticaj na njeno stvaralaštvo, jer smatra da su bile izvor onih veština i znanja koje nigde drugde nije mogla naći.

Uz upornost, volju i čisto srce, ona gradi sebe kao umetnika i razvija se u svakom pogledu. Nekoliko svojih radova izlagala je na kolektivnim izložbama i kaže da je to, na početku, veliki korak za svakog stvaraoca.

– Izlagati svoja dela, to znači mnogo, jer je to zapravo za svakog umetnika deo unutrašnje borbe – pokazati svetu svoja osećanja ili ne? Suština umetničkog dela ogleda se u tome što je u njemu usađeno osećanje koje je bilo u umetniku u toku procesa stvaranja, a onda se to isto osećanje prenosi i na posmatrača.  Možda zbog toga mogu da kažem da najviše stremim ekspresionizmu kao pravcu. Mislim da se u umetnosti danas nema puno novog ponuditi. Od realizma do besmislenih stvari koje nam samim tim daju smisao i nazad, mislim da čovek ništa više ne može ponuditi do izražavanja kroz određeni medij na sebi svojstven način.– priča nam Jelica.

Zbog svega toga ona duboko veruje da je umetnost svakodnevno prisutna u našim životima, ali da je mali broj ljudi može videti.

Ona sama pronalazi je u muzici i čistim dušama oko sebe, i upravo tu se kriju i njeni pokretači u stvaranju.

Voli da kaže kako živi kroz aikido i ciganski ples, a već neko vreme njena se inspiracija razmahala sa šećerom, šlagom i fondanom.

– Bavim se i dekoracijom torti, kao i izradom jestivih figurica od fondana. Dekoracijom sam počela da se bavim iz  finansijskih razloga, a onda sam se zaljubila! I posle toga ne možeš više hladno da odrađuješ svoj posao, nego puno sebe unosiš u isti. Tada znaš da će i to uz kraće ili duže pauze biti uvek u tvom životu. jer sve što te privlači – tvoje je. Samo treba biti dovoljno mudar uklopiti ga u život i ne odustajati! – kaže Jelica.

Pitali smo je: Šta za tebe znači biti Topličanka?

Hm… Šta znači biti sa juga? Znači biti temperamentniji od velike većine, znači slediti svoje srce, uz puno „što na um to na drum” momenata, samim tim puno puta biti u centru paznje, pozitivne ili negativne. Znači poznavati najdivnije ljude koji tu žive (možda sam pristrasna, ali moja rodbina i prijatelji potvrđuju suprotno)!

Topličanka ušiva uspomene. Ovo je moja:

Foto: Jelica Šubarić, privatna arhiva