Ana Notos: Devojka poezija

0
Foto: Aleksandra Stojiljković, privatna arhiva

Studentkinju književnosti i pesnikinju Aleksandru Stojiljković otkrili smo u njenoj pomalo hermetičnoj poeziji i sjajnom osmehu. Ona skromno tvrdi da nije pesnikinja, ali da bi to volela da bude, jer ona ne piše poeziju, već poezija piše nju.

Poigravajući se sa iskustvenim i sa onim što otkriva u knjigama, Aleksandra se još u Književnoj omladini Prokuplja izdvajala kao neko ko diše poeziju i stvara onako kako se u literaturi opisuje stvaralački proces: pokrenuta posebnim nadahnućem.

 – Pokreću me pitanja, sve mi se čini ukrašće me proza ako ovako nastavim. Studije se upliću u svaki tekst, a ja opet idem za  Rolanom Bartom, trazeći svet iza teksta, zakopčavam ga da ne nestane. Mogu da vam govorim o knjigama i koje nisam pročitala! Svet u kojem sam živela i u kome sada živim više nije isti. Isto se dešava i sa pesmama. Sve ih osećam kao prošlost, pa uglavnom i sebe. Možda sada zato nisam pesnikinja, ali sigurna sam da sam bila! – kaže Ana.

Foto: Aleksandra Stojiljković, privatna arhiva

Studije književnosti joj pomažu u stvaranju i kako kaže “žive u miru”.

– A kada se posvađamo – stara dobra, čak roditeljska – pametniji popušta! – kaže šaljivo.

Foto: Aleksandra Stojiljković, privatna arhiva

Poeziju je objavljivala u štampanim zbornicima, ali i na mnogobrojnim portalima za književnost i kulturu. Međutim, kaže da se sa objavljenim pesmama nije zaista suočila i da još “žmuri”. Sa druge strane, njene su oči i duša širom otvoreni kada se pomene Književna omladina Prokuplja u kojoj je provela svoje gimnazijske dane.

– Rad u Književnoj omladini dugo je lečio vreme. Miriše mi na prijatelje, na rusku Kaćušu, na stihovanu kafu, na zelena krila – poetična je Ana.

Pitali smo je: Šta za tebe znači biti Topličanka?

– Topličanka – toplo, toplo! Vruće čak! A toplotu volim! Dom, mir, ljubav! Nosim neko zeleno u grudima, kao i svaka Topličanka.

O izuzetnim ženama Toplice čitajte OVDE.