Prijateljstvo koje je dospelo u novine

0

Ona je toliko otmena da nosi šešire i po kući, pravi savršen pasulj i vanserijsku pitu, toliko dobru da može odmah da bude baba. On je u TV Slagalici kao konačno rešenje Asocijacija rekao njeno ime i prezime – jer nije postojao drugi način da je pozdravi. Kad je kao trećeplasirani u ciklusu osvojio putovanje u Beč, u austrijsku prestonicu je poveo nju. Četiri godine dele stan, a prošle godine su proslavili 20 godina drugarstva.

Milan Ugrenović i Milena Ivanović su prijatelji od 1. razreda osnovne škole. Nadmeću se u pameti i pametovanju, a sve zbog zajedničke devize da je dan u kom se nisu nasmejali – propao dan. U svom dvadesetogodišnjem drugarskom stažu nemaju mnogo propalih dana. Jedno drugo zasmejavaju uživo, na društvenim mrežama, svuda gde im se za to ukaže prilika.

Milan i Milena, foto: privatna arhiva
Poslednja je bila Milena, kada je pre par dana objavila oglas u kome traži devojku za Milana.

Ona je već sebi dodelila uloge na njegovoj svadbi. Biće mu kum, dever, stari svat, barijaktar, pevačica i gosti – a on je pristao!

 – Milena koristi svaku priliku da se sa mnom šegači, kod oca, majke, sestre, drugara, na poslu, Fejsbuku. Zlo nikad ne spava. Nikad i ništa ne odbija – kafu, sok, hranu, sudski poziv, samo da joj drugi kupi ili donese. Ponekad se u njenoj sobi vrše nuklearne probe, uglavnom to rade Čečeni, pa posle Milena tri dana slaže garderobu. Sudove pere prilikom svakog prolaska Halejeve komete – na 76 godina. Ali ima medalja i drugu stranu, traži mi devojku preko Fejsbuka, podigla mi je popularnost, uveseljava me, a uz to se dopada svim mojim ženama, drugaricama i drugarima – priča Milan.

Zanimljivo je da je Milena takođe pomenula pranje sudova kao sporno u cimerskom životu.

– Milan puni sudoperu do vrha, tako da ne može voda da se natoči. Naš bivši cimer je čak napravio članak na Vikipediji o tom fenomenu kad ljudi pune sudoperu do vrha, ali su ga uklonili pošto nije bio naučno validan. Isto, pere dva peškira u mašini i uporno tvrdi da zna bolje matematiku od mene, iako je učiteljica rekla da sam ja bolja – kaže Milena.

Školsku učionicu Milan i Milena su delili od prvog do četvrtog razreda Osnovne škole „Nikodije Stojanović Tatko”, kod učiteljice Olgice Vojinović, a onda ponovo u gimnaziji (razredni starešina Dobrila Popović). Tada je Milena bila predsednik odeljenja i, kako voli da istakne, Milan nije glasao za nju. Sada žive zajedno u Beogradu gde studiraju i rade. Milan je master inženjer organizacionih nauka (smer informacioni sistemi), a Milena master inženjer arhitekture, doktorand istog fakulteta. Milan je oduvek bio miran i povučen, a Milena jedna od onih što pričaju neprekidno.

– Milan kaže da je bolje da pričam, kad ćutim onda sam opasna. – priča Milena kroz smeh – Volela bih da istaknem, da od kako sam u Beogradu, uvek sam živela sa drugarima iz odeljenja, sem 2 godine, tada sam sa koleginicom. Ovo je zgodna prilika da pomenemo i našeg bivšeg cimera Dušana Ristića, koji je asistent u Kosovskoj Mitrovici i doktorand Geografskog fakulteta u Beogradu. U ovim zimskim danima nam najviše nedostaje i javno ga molimo da nam se vrati, evo Milan je obećao da će u crkvu da ide – kaže Milena.

Zanimljiva epizoda iz zajedničkog života je svakako ona o TV Slagalici. Milena je prijavila Milana za kviz, a on osvojio treće mesto u čitavom ciklusu. Njoj je posvetio i poklonio prvu knjigu koju je u kvizu dobio, i odveo je na nagradno putovanje u Beč.

– U poslednjim emisijama, pošto nisam mogao da me pozdravi, rekao je moje ime i prezime umjesto krajnjeg rješenja – priča Milena.

Pored svih zajedničkih zavrzlama, najviše se slažu oko Mileninog umeća u kuhinji. Tako Milan koristi svaku priliku da javno pohvalio Mileninu pitu i pasulj.

– „Jedna slika vredi hiljadu reči“, kažu. „Jedna cimerka koja kuva pasulj vredi više nego hiljadu cimerki koje ne kuvaju pasulj”, kažem. Poput vanvremenskog slikara, ona jednostavnim, a opet genijalnim potezima kutlače pravi najlepši ukus omiljenog srpskog povrća koje je prehranilo generacije naše vojske… poezija za stomak! – tako Milan opisuje Milenin pasulj.

U svetu u kom se lako gledamo u oči dok smo razgovarali, i gdje je tema razgovora uvijek neka briga ili problem, lako je znati da postoje takve drugarstva. Priču o Milanu i Mileni završavaju s osmom, punom sudoperom i jednom rođendanskom čestitkom:

Milena: Milane, srećan ti rođendan!!!