Danas sam shvatila da, uprkos svemu, na globalnom nivou, ispravno odgajam decu.
Svekrva nam je došla i donela uobičajeno mnogo poklona deci. Kao i uvek, usledila je njezina prepoznatljiva briga:
– Pusti me da ti pripremim sendvič! Hoćeš da ti dodam čarape! Sedi, baka će oprati jabuke i iseći ih!
Kao i uvek, ovo je pomalo dosadno za sve nas. Imam nezavisnu decu, koja mažu sopstvene sendviče i ljušte jabuke. A onda! …
Moj šestogodišnji sin je iznenada pitao za večerom:
– Bako, šta mi možemo da učinimo za tebe?“
– Šta? – Baka nije razumela.
– Radiš uvek mnogo za nas! – objasni Ilija – Ti se brineš o nama, za sve nas. Zato pitam šta mi možemo da učinimo za tebe?
Bio je tako zreo, tako je sigurno upitao, da sam u tom trenutku osetila, kao da je anđeo s neba sišao i predao mi medalju za majčinstvo.
Sva moja pedagoška lutanja, svi moji megavati energije i kilometri živaca, svi moji sati meditacije, hrpe čitanja knjiga o roditeljstvu – sve se to danas okupilo i iskristalisalo u frazu: „Šta mi možemo da učinimo za tebe.“
Sve radim kako treba, sve radim kako treba …
Autorka: Ksenija Smislova
Topličanka je duša od žene.