Ljubav u moderno doba

0

Ljubav nikad nije bila lakša. Obučeš se, našminkaš i s drugaricama odeš u klub. Tamo malo đuskaš, ali ne preterano – da se ne pokvari šminka ili suknja. Pomeraš se samo koliko je potrebno da momci ne pomisle da si lutka u izlogu. Zapravo – baš takva treba da budeš. Kao lutka. Besprekorno lepa.

Tu među drugaricama si bezbedna, jer nijedan mladić vam neće prići. Umesto da ti viče u uho isprazne fraze, koje svakako nećeš čuti zbog preglasne muzike, on će jednostavno da te traži pogledom dok te ne izabere.

Jednom kad te spazi, neće skinuti pogled s tebe. Sedeće u svom separeu, na drugom kraju podijuma. Gledaće te znatiželjno, ali ne previše napadno. Biće mističan, zanimljiv i poželjan – sve to na daljinu. Dok iste večeri ne dođe kući, ne sedne za komp i krene da te traži na Fejsu.

Na Fejsu si ista kao i u klubu. Lutka na profilnoj, lutka na kaveru, lutka na svakoj fotki i statusu. On je jednako mističan i zanimljiv. Koliko je romantičan saznaš posle tri koraka: Add friend, accept request i: „Gledao sam te cele noći. Od tvoje lepote oduzele su mi se i misli i noge. Nisam mogao da ti priđem tek tako. Nestvarno si lepa.“

Tu počinje vaša „nestvarno lepa“ ljubavna priča. Moderno doba vas štedi beskrajnih neprijatnih tišina na prvom sastanku, jer sada – dok vreme za prvi sastanak dođe, vi znate sve. I koji film voli, i koju muziku sluša, i kakve su joj drugarice. Zašto mrzi to što studira, koliko je petak uvek dan za fudbal, a subota dan za šoping. Zbog čega ima ožiljak na desnoj podlaktici, ko ju je prvi put poljubio, koju bi holivudsku glumicu odmah oženio, zašto nikad ne jede kokice.

Ljubav se odjednom prevodi u piksele, bajtove, smajlije i stikere. U slova na ekranu. U video zapise. U „ljubav na daljinu“.

On neće u pola noći sesti na tramvaj i doći pod tvoj prozor da te vidi. Umesto toga tu je stiker sa poljupcem.
Ona neće upakovati čokoladu i strip da te oraspoloži pred ispit. Umesto toga tu je neki smešni video s Jutjuba.
On neće smišljati glupe fore i viceve da te nasmeje dok šetate parkom. Umesto toga poslaće ti neki zanimljiv članak ili uvrnutu fotku od koje ćete se oboje iskriviti od smeha. Svako u svojoj sobi. Svako u svom krevetu. Svako sa svojim telefonom u rukama.

Nećete se mnogo često ni držati za ruke. Zagrljaji će se iskrzati negde posle treće kafe i rastanka na autobuskom stajalištu.


Ono što drugi zovu ljubav, smestićete u jedan zajednički album na Fejsu. U opisu će biti srculenca i neke isprazne reči na engleskom. Ljubav nikad nije bila lakša!

Ljubav nikad nije bila teža. Zbog svoje bezzagrljajne lakoće, prividne slobode i bez onih beskrajnih tišina na prvom sastanku. Upakovana u tuđe romantične poruke, u univerzalne stikere sa srcima i poljupcima, u reči koje nisu „samo vaše“.

Ljubav više ne krvari pod gramofonskom iglom, ne šapuće iz nespretnim rukopisom ispisanih stihova. Nema je u jutarnjoj kafi, u šalu koji miriše na nju, u jastuku koji miriše na njega. Ljubav je sad besprekorno lepa, nestvarno tuđa i tako onlajn. Ne može se više slučajno sresti i dodirnuti. Ne drhti pod nesigurnim prstima. Nije više ni stidljiva ni pohotna. Nije više sakrivena, intimna i vaša, jer ako nije javna – onda se ne važi.

Onlajn se volimo. A oflajn? Moderno nas otima jedno od drugog i pre nego što se upoznamo. Dok ne zagrebemo iza ekrana, po koži i kosi. Dok se ne sretnemo i ne pogledamo stvarno. Oči u oči. Bez displeja i ekrana. Nestvarno lepi u svojoj oflajn iskrenosti. Onakvi kakvi jesmo pre nego što prođemo kroz neki Instagram filter. Onakvi kakvi smo dok ujutro peremo zube.

Neočešljano zaljubljeni jedno u drugo. Al’ stvarno.

Izvor: APortal