MOJEM UNUKU VUKAŠINU ZA PRVI ROĐENDAN

0

Unuče moj Vukašine, Vule, šta da ti kaže deda, kome je Tvorac dozvolio da te gleda, da te voli, da te mazi, da uživa u tvojem odrastanju.

Mali si ti, Vule, da razumeš dedu, tvoje je samo da grliš dedu, da gugučeš, da mu se nasmeješ, da ga čupkaš za one bele brkove i čupaš za kosu sedu, da mu se smeješ kad se deda budali, kao i uostalom sve dede sveta, da te nasmeje, kad se deda nešto krevelji kao dvorska luda. E pa Vule i to je dužnost dede da se budali!

A tebi, unuče, želim, da ti se ni u snu ne desi, ono što se desilo, tvojoj majci, ocu, starijoj braći, sestri, ujaku… ukratko svima nama, da te ne nosimo po podrumima uz zlokoban urlik aviona, raketa i onu jezovitu muziku o vazdušnoj opasnosti.

E od toga je dedu strah, ne bih ponovo mogao prolaziti kroz to, zbog tebe, zbog tvoje seke Tare…. zbog svih. E to da te ne zadesi, a drugo kako hoće i kako bude, nemamo mnogo uticaja na to.

Bićeš mažen, bićeš pažen, bićeš vpljen, bićeš naše carče – ma kakvi carče kraljče! Moj mali veliki unuče.

Foto: Zvonko Prelić, privatna arhiva

Želim da voliš svakoga dobroga čoveka. a valjda će doći vreme da svi budemo dobri, a ne ovako ružni, nedobronamerni jedni prema drugima, da, moj unuče, nikad ne gledaš nikog ko je i šta je, nego kakav je.

Deda će te učiti, ako mi Višnji dozvoli da živiš u lepoti i dobroti, moj Vule, jagnje dedino fino. Da deda ne bude neki gnjavator, ali da ti kažem da voliš svoju majku, jer majka je svetinja, druge možeš i manje da voliš, ali majka, moj Vule, da ti uvek bude na prvom mestu, – majka carica, majka kraljica.

I Vule, ovaj deda malo podetinjio, igra se sa unučićima, priča im priče i piše pesmice fine, kao da to drugi ne ume, a i vi dedu da po dobru pamtite, kada deda nekoga drugoga po nebeskim širinama, livadama i poljima gnjavi, a vi kada obilazite dedu da to bude veselo podsećanje na dedu šampiona, ala se pohvalih hahaha!

I tako momče moje malo, deda se raspriča, a ti što ne razumeš, deda ni pet para ne daje i abera nema, ali doći će vreme kada ćeš se sa setom sećati jednoga dede, čiji su život bili deca i unučići, i dedi ste svo bogatstvo sveta – za sada sedam a biće još.

Idemo dalje!!!

Srećan ti prvi a nadam se da ću ti čestitati i 21. Šta mislite – da nisam drčan i alav?!

Autor: Zvonko Prelić