Preuzmite odgovornost za svoj život

0
devojka
Foto: Kristina Stamenković

Činjenica je da živimo u zemlji u kojoj se jedva sastavlja kraj s krajem, žargonski rečeno, ali to nikako ne bi trebalo da nam služi kao opravdanje ili izgovor za naše svakodnevno življenje. Nekako po difoltu, smo skloni da odgovornost prebacimo na drugog kako bismo sebe rasteretili i kako bismo imali opravdanje za sve što nam ne ide u životu.

Nekada su nam krivi roditelji što su nas vaspitali tako kako su nas vaspitali, nekada poslodavac koji nas plaća daleko manje nego što smatramo da zaslužujemo, nekada komšija koji je uspešniji od nas a najčešće svi oni zajedno. Umesto da se okrenemo sebi i zavirimo u unutrašnjost svog bića, mi grčevito kopamo po životima drugih tražeći opravdanje za sve sopstvene nedaće.

Da li živite ili životarite?

Postoji ogromna razlika između života i životarenja. Nekima se život događa, dok drugi se događaju životu. Ne dozvolite da vas život stihijski nosi dok vi bez pravca i cilja lelujate kao list na vetru. Ne hodajte žmureći, već smelo zakoračite u život. Prihvatite izazov koji je pred vama. Koliko puta vam se desilo da svoj život upoređujete sa životima drugih što vas čini dodatno nezadovoljnima i nesrećnima.

Najbolji način da odagnate takve misli je da zamislite nekoliko ljudi iz svog okruženja čiji vam se život čini daleko uzbudljivijim od vašeg. Zatim analizirajte sve segmente svog i njihovog života i napravite poređenje. Uvek, ali uvek ćete doći do toga da se ne biste menjali ni sa kim od njih, jer ćete nakon ove vežbe shvatiti koliko ste zaista blagosloveni, ali da često to zaboravljate. Neka vam ova vežba posluži samo da bi vas podsetila koliko ste zapravo vredni sami po sebi, jer to je njen osnovni cilj. Nakon toga nikad se ne poredite sa drugima, jer je to osnovni izvor nezadovoljstva i frustracija. Poredite se sa samim sobom i svakog dana uradite nešto više nego prethodnog. To će vam ojačati samopouzdanje i vratiti veru u sebe.

Ne virite u tuđe dvorište

Mnogi ljudi ne želeći da se suoče sa sopstvenim problemima, odnosno želeći da ih bar na tren zaborave, vrlo vešto rovare po tuđem životu, naslađujući se tračevima. Na taj način što ćete pričati nekome „iza leđa“ nećete rešiti svoj problem. Moguće da ćete se na kratko osetiti ushićeno i zadovoljno, ali čim oduševljenje splasne ostaje ogromna praznina. Ne kaže se džabe – „Pre nego ugledaš krš ispred komšijine kuće, prvo počisti ispred svoje.“

Ne osuđujte! Nikada ne znate ko ide kojim stazama i na kakve prepreke nailazi. Vi iz svog ugla gledate onako kako se vama čini, ali ne zaboravite da nije isto biti posmatrač i akter neke situacije. Uostalom neretko smo skloni da dajemo sebi za pravo da komentarišemo kako bismo mi to uradili na ovaj ili na onaj način, bez da je neko tražio mišljenje od nas. Bavimo se tuđim životima umesto da proživimo svoj, a samo ovaj jedan imamo.

Budite zahvalni

Zahvalnost je najuzvišeniji vid vere, ali kao da često to zaboravljamo. Postoje mnoge stvari na koje gledamo kao da se podrazumevaju same po sebi, ali kada začeprkate ispod površine shvatićete da nije baš tako. Ništa, apsolutno ništa se ne podrazumeva samo po sebi i svaki udah ovozemaljskog bitisanja zaslužuje našu zahvalnost. To što smo zdravi, što imamo krov nad glavom, hranu i vodu za piće svakako zaslužuje zahvalnost, ali najčešće žmurimo pred tom činjenicom ili kao da je nismo svesni. Zaboravljamo da mnogi ljudi nemaju ni to.

Setite se samo kako se osećate kada na par sati nestane vode ili struje (najčešće kada se sanira neki kvar), tada smo najčešće nervozni i ne umemo da se prilagodimo novonastaloj situaciji. Postajemo svesni važnosti ovih elementarnih stvari za život tek kada na tren ostanemo bez njih. Do tada na njih gledamo kao na nešto što se podrazumeva samo po sebi. O zdravlju je izlišno i govoriti, jer vrlo često imamo takav odnos i prema zdravlju. Postajemo ga svesni tek kada ga izgubimo ili se na tren trgnemo kada čujemo da je neko od poznanika teško bolestan.

Ne krivite druge za svoj neuspeh

Jedino zrele i ostvarene ličnosti su spremne da preuzmu apsolutnu kontrolu nad svojim životom. Sve dok krivca tražite u drugima ili drugima pokušavate da nametnete osećaj krivice za neki svoj propust, ne možete se smatrati zrelom ličnošću bez obzira na godine. Pre nego okrivite nekoga za sve što smatrate da vam „ne ide“ u životu, razmislite šta je to što biste vi mogli da uradite za sebe. Neka je to i sitnica za početak, ali svakako će vam doprineti da se bolje osećate i da porastete u sopstvenim očima.

Okrivljujući druge, najčešće ljude iz neposrednog okruženja a zatim i šire, mi zapravo sopstvenu nemoć prekrivamo lažnim plaštom. Suočite se sa samim sobom, prihvatite odgovornost za svoje postupke, preuzmite kontrolu nad svojim životom i ne tražite krivce tamo gde ih nema. Možda će u početku ovo izgledati kao samoobmana, ali ukoliko ste spremni da zavirite u najdublji kutak sebe, vremenom ćete i sami biti svedoci sopstvenih uspeha koji će se nadovezivati jedan za drugim.

Autorka: Slavica Bijelić, Zrno znanja