Nismo slučajno rođeni, uživajmo dok smo deca

0
nismo-slučajno-rođeni
Foto: Slavica Bijelić, privatna arhiva

Zašto smo baš na ovom svetu, zašto su baš naši roditelji naši, kakvo je to srce od papira, čemu služi pubertet i ko su jutjuberi – sve se ovo pitaju deca u knjigama Slavice Bijelić „Nismo slučajno rođeni“ i „Uživaj dok si dete“.

Baš tako, zapovednički a blago, ova pesnikinja poručuje: „uživaj!“ da se i odraslom čitaocu čini da je ponovo porastao do deteta, da se samo prividno smanjio u svoju pubertetsku varijantu, do školske klupe.

Uživajmo dok smo deca

Kad odrasli uživaju kao deca? Samo onda kad u ruke uzmu dobru dečju knjigu da se podsete kako je zaista malo potrebno za pravu životnu radost. Slavica Bijelić, učiteljica i pesnikinja iz Valjeva, prihvatila se ovog divnog kreativnog posla – da podseti i decu i odrasle, a i sebe da treba širom otvorenih očiju posmatrati svet. U prvoj svojoj knjizi „Uživaj dok si dete“ ona se osvrnula na jedan od najznačajnijih perioda u čovekovom životu – detinjstvo i školu.

Junaci njenih pesama su školarci koji uče sabiranje, množenje i deljenje, ali i važne lekcije života, kao što je ona: „Uvažavanje različitosti je privilegija, a nikako sramota“ ili da „ljubavi ima raznih, a ona sve pokreće.“

Na duhovit način, vrcavim stihovima, dečjom razdraganošću, u rimi ili pak u priči Slavica opominje da je „deci igra potrebna, k’o Sunce, vazduh i voda“.

Začin iz teglice

Baš ovako prirodno „k’o Sunce, vazduh i voda“ iz svakog reda ove knjige smeškaju se Ljubav, Vera i Nada. Ovo su glavni činioci i začini Slavičinog stvaralaštva. U njima se krije mekota rečenica i stihova, i neka tiha radost koja se pravo sa stranica penje na usne onog ko čita – da ih razvuče u osmeh. Ova poezija za decu je lekovita i za odrasle. Pravi je melem i podsetnik da „dani brzo lete“, da „život čine sitnice“, te da je „važno uživati u svakom danu“.

Jednostavnim jezikom bliskim deci, ali i te kako usmereno na razvoj kritičkog mišljenja i oslonjeno na veru u dečju inteligenciju, u svojim pesmamama i pričama Slavica podučava i zabavlja, a sve to kroz igru. Neke od najvećih životnih  istina ona iznosi tako da su lako usvojive i da se lepe za dušu malog i velikog čitaoca: „Što više problema imaš, postaješ čvršći i jači.“

Nismo slučajno rođeni

„Neka ti stihovi pesama ovih smernice budu kroz život dalje, a svaka strofa iz svake pesme neka ti snažnu poruku šalje…“ Ovim stihovima Slavica otvara svoju drugu knjigu za decu „Nismo slučajno rođeni“. I ovde će, kao u prethodnoj, na zabavan način pokušati da pouči decu moralnim vrednostima i svemu onome što je potrebno da se od deteta postane veliki i dobar čovek. Tu je i opominjući uticaj Interneta na odrastanje i razvoj svakog deteta i želja da se i roditelji i deca okrenu prirodi, stvarnom svetu i njegovim lepotama, a da Internet posluži za učenje i kratku zabavu.

Jedan deo knjige isplaniran je tako da omogućava i interakciju – čitaoci imaju zadatak da vođeni rimom dopune stihove:

„Jutros jedna roda,

Kucala na vrata,

U paketu nekom

Donela mi _ _ _ _ _. “

Autorka se iz perspektive deteta obraća odraslima i drugoj deci, igra se zapetljana u tinejdžerske muke ili zbunjena pomešanim porukama koje roditelji šalju svojoj deci. Tako je, više nego igde, u priči „Zbunjen sam“ pokazano još jednom zlatno pravilovaspitanja: „Deca vas ne slušaju, deca vas posmatraju“. Slavica jasno pokazuje, na originalan i jedinstven način da su učenje po modelu i učenje kroz igru i dalje najbolji načini da se dete nauči životu.

Veliki ili mali čitalac u ovoj knjizi će otkriti da stvarno nismo slučajno rođeni, kao i ono čuveno pravilo iz prethodne knjige: „Uživaj kao dete!“ Osvežavajuća, detinjska reč Slavice Bijelić upisuje se na licu kao osmeh, a u srcu kao LJUBAV.