Je l’ ti to reče da i zgrade ratuju?!

0
centar prokuplja
Ovako je trebalo da izgleda centar Prokuplja.

“Nije ti taj urbanizam narodna rabota. Neka zgrade niču, dok stoji, dobro je – kome to smeta! Gde vode i kanalizacije nema, malo se o parkovima zbori. Kada su stomaci prazni, ni glave nisu misleće. A tamo gde glava nema, pamet ne stanuje. Neka nama, samo da je novo, da se gradi! A i kako zgrade mogu ratovati, tamo gde sve o ratu znaju!“

Milena Ivanović

NEISKORIŠĆENE ŠANSE – DEO DRUGI

Prokuplje viđeno iz urbanističkog ugla – autor: Milorad H. Jevtić, NIN 23. 2. 1975.

Pored svega ovoga, dva skorija događaja dala su nove povode za raspravu o razvoju grada. Veliki nasleđeni trg uslovljavao je urbanistima okvire kojih su oni, uz male intervencije, uglavnom morali da se drže. Stari, isluženi objekti postepeno su zamenjivani novim. Tako je trg u umerenom stambenom soliteru, dobio svoju vertikalnu dominantu, a u novom hotelu svoje najvrednije arhitektonsko ostvarenje. Ostala je samo južna strana da da završni akcenat ovoj prostranoj kompoziciji.

Prema ranije usvojenom planu arh. R. Tomića, trebalo je da pretežno zatvoreni karakter trga na ovoj strani dobije odušak i otvori svoj prostor prema parkovskoj padini, koja bi ga vezala sa budućim kejom pored Toplice. Dva upravno postavljena uzana bloka sa prohodnim i transparentnim veznim delom omogućila bi ovo neophodno otvaranje trga, i pružila obilje novih mogućnosti za maštovitog urbanistu.

milorad h. jevtić
Autor karikature Milorad H. Jevtić, arhitekta i kritičar, dobitnik Velike nagrade arhitekture za životno delo

I, kada je jedan od ova dva bloka bio već izveden, došlo je do čudne odluke da se odustane od usvojenog rešenja, navodno zbog traženog povećanja gustine naseljenosti, i da se umesto drugog bloka sagradi robna kuća sa stambenim soliterom. Na mestu na kome je trg trebalo da izađe iz svoje hermetičnosti i dobije prirodnu vezu sa okolinom, sada je napravljen novi paravan.

Da nesreća bude veća, novi objekat mada, sam za sebe, solidnih arhitektonskih kvaliteta stilski odudara od prethodno izgrađenog bloka, pa će oni ostati da stalno „ratuju“ između sebe. Slično se dogodilo i sa drugim novim soliterom postavljenim blizu glavne gradske pijace. Iako arhitektonski sasvim prihvatljiv, on svojom velikom masom čini lošu uslugu gradskoj srazmeri i njegovoj najkarakterističnijoj silueti.

Tekst je prvobitno objavljen u časopisu NIN. Nastavak čitajte sutra na Topličanki u rubrici Topličanka istražuje.