Guramo se u redovima

0
novčanik
Foto: Pixabay.com

Guramo se u redovima. Gledamo kako da nešto prošvercujemo, nekoga malčice, ili ti malo više, zakinemo. Za sebe prisvojimo. 

Život je, danas, ionako, tako težak. Toliko je kamena spoticanja, obaveza, neminovnih otežavajućih okolnosti. Vaspitavani smo da ipak „svako treba čuvati svoje …“.

Priznaćemo da je danas vrhunac naše filantropije poruka u dobrotvorne svrhe, ako nam mesečni budžet to dozvoli, udomljavanje pasa, ko je na njih slab, i slično. Brz je postao ritam života, a svet nemilosrdan. Niko ne može zameriti baš nikome što se ne trudi svima pomoći i spasti svet. Ko je u tome ikada i uspeo?

U svemu tome scena od pre nekog dana zvuči bajkovito. Neki bi rekli, nezamislivo. A ja da, jednostavno, vraća veru u Čoveka. Po pravopisu pogrešno slovo, ali u životu sasvim zaluženo. Postoje oni i dalje. Samo su daleko nenametljiviji i tiši od ostalih. Vrlina ne mora uvek (ili nikada) upadati u oči.

Na vratima stana na četvrtom spratu zvoni on. Stranac. Večernji su sati. Pomišlja se na negativno, jer su nam takvi, nažalost,postali instinkti. Traži oca, držeći u ruci novčanik sa celokupnom dokumentacijom. Ovaj dolazi zbunjen, budući da nije ni primetio nestanak.

Svi se iznenadimo kada čujemo da je dobri Samarićanin zapravo vozač gradskog prevoza. Onaj koji je posle svoje smene odlučio da novčanik ne baci pa i ne prijavi nadležnima. Već da potraži adresu i donese na vrata nešto drugome tako važno. Naravno da bilo kakav novac, „za kafu“, nije primio. Svakako da nikakvo čašćavanje nije dolazilo u obzir. Jedino je tražio da lično vidi gospodina kome je pomogao.

Zahvalost u očima nekoga kome smo učinili nešto, bez ikakve koristi, je za takve ljude i najveća čast.

A izgubljeno koje je povratio nije ni najveća stvar koju je uradio. Takvi ljudi vraćaju veru u humanost, nesebičnost i dobrotu. Takvi ljudi, pa i neimenovani i neproslavljeni, ostaju u sećanju, bar onih koji čovečnost cene.
A to nikako nije malo.

Autorka: Gordana Bajović

Ako pišeš kratke priče i blog, pošalji nam i mi ćemo rado objaviti u rubrici Topličanka piše.