Pandemija i mi koji nestrpljivo čekamo „normalu“

0
pandemija-maska
Foto: Pixabay.com

Zemunski kej, 2020. Dva dečaka, 11-12 godina. „Kada napunim 18 godina, kupiću šestosed“. „Ja kada napunim 18 godina, kupiću Smarta“. „A ja ću dobiti motor. Pravi“.

Pandemija, 2020. Ljudi. Narod. Mnoštvo. Svi.

„Kada se ovo završi, neću ulaziti u kuću“. „Samo da prođe ova epidemija, i ostvariću poslovnu ideju (ili promeniti posao)“. „Zovite me svuda kada se ovo završi, ništa neću odbiti“.

Zemunski kej i dva dečaka. Jedan trotinet koji naizmenično uzimaju. I punoletstvo, čuvenih 18 godina, koje su sada, naizgled, tako daleko. Baš im zbog toga i deluju kao vreme ostvarenja snova.

Pandemija i 2020. Kraj koji niko ne zna tačno kada će doći. Predviđanja su nesigurna, mahom se nadamo i pominjemo čuvene „dve nedelje“. Taj ustaljeni broj (poput „dolazim za 5 minuta“), koji nesvesno upotrebljavamo, kao ne osetivši da se te dve nedelje sve vreme pomeraju.
18 čekanih godina. Ko zna šta one mogu doneti, da li će neko imati novca za automobil, pa da li će moći i polagati za vozačku dozvolu. Da li će se tada neke granice, zakoni promeniti, pa čak i da li će „šestosedi“ i Smart automobili postojati.
Završetak pandemije, empidemije, pa i vanrednog stanja. Iako daleko bliži, ne možemo biti sigurni kakvo će buduće vreme doneti. Svakako mislimo da ćemo nastaviti po starom, tj. još bolje, jer smo sada bogatiji za veliko iskustvo, može se reći i odricanje. Sigurno je da „ćemo sada više ceniti male stvari, koje smo ranije podrazumevali“. A koje su sada morale biti redukovane ili uskraćene. I pored sve želje, namere, planova, da uskočimo u svoj život od pre samo nekoliko nedelja (više od dve), razmislivši, moramo priznati da će ova situacija imati dugoročnijeg efekta. Od svetske ekonomije, do raznih sfera života, ako ništa drugo, poredak će se tek postepeno vraćati na staro.

Kej i dečaci, koji se nadaju i veruju da će sve biti ništa sem lepog, u tim 18-im godinama.

2020. godina, i svi mi koji nestrpljivo čekamo „normalu“, nadajući se i verujući da će sve biti dobro. Ma i bolje.

Autorka: Gordana Bajović