Dejan Stojiljković je jedan od najčitanijih savremenih srpskih proznih i dramskih pisaca, filmski i strip scenarista. Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije. Do sada je objavio istorijske romane: „Konstantinovo raskršće“, „Duge noći i crne zastave“, „Znamenje anđela“, „Kainov ožiljak“ i „Olujni bedem“, prozne zbirke : „Leva strana druma“, „Low Life“ i „Kišni psi“. Pisao je scenario za predstave „Konstantin“ i „Kainov ožiljak“ i scenarije za TV serije „Senke nad Balkanom“ i „Žigosani u reketu“.
Dobitnik je mnogih nagrada: nagrada Miloša Crnjanskog, Zlatni hit-liber RTS-a, nagrade Svetosavski pečat, Dositejevo pero…
Kada ste prvi put nešto napisali?
Prvi put sam počeo da pišem u drugom, trećem razredu osnovne škole i tada sam napisao roman o nindžama. One su bile veoma popularne i svi smo ih obožavali.
Koliko je teško pisati istorijske romane i kakvu ste ideju imali za pisanje vašeg prvog romana „Konstantinovo raskršće“?
Veoma je teško pisati istorijske romane, pogotovo za početnike. Bitno je razdvojiti svaku epohu i likove. Da imate verodostojne zapise o nekom istorijskom periodu. Ja se trudim da na nekom makro nivou kroz svoje likove ispričam jedan period istorije. Veoma je malo pisca koji su uspeli da napišu predobre istorijske romane kao što su romani „Vreme smrti“ Dobrice Ćosića i „Dorotej“ Dobrila Nenadića. Želeo sam da prikažem jednu epohu, koja je veoma istorijski važna za Niš. Svi oficiri su u romanu postojali i želeo da ispričam jednu priču kroz svoje likove.
Napisali ste roman „Kainov ožiljak“ , koji govori o Ivi Andriću kao diplomati u Nemačkoj za vreme vladavine Hitlera. Na koji način ste se pripremali za pisanje ovog romana?
Puno sam čitao o Ivi Andriću i imao sam puno literature. Pre nego što sam napisao roman napisao sam pripovetku „Mrtve stvari“ iz koje je proizišao roman. Zamolio sam Vladimira Kecmanovića pošto je on iz Sarajeva i da mi pomogne oko istorijskih činjenica.
Šta za vas predstavlja „Kosovski mit“?
Ja kada sam pisao o događajima pre Kosovske bitke želeo sam da stvorim modernu priču. Mnogi su kroz istoriju Milošević, u Prvom svetskom ratu, na pogrešan način iskoristili „Kosovski mit“. Treba stvoriti jedan film koji će pokazati mladima na moderan način pravu istorijsku vrednost Kosovske bitke.
Da li je lakše pisati filmski scenario ili roman?
Lakše je pisati scenario, jer ne treba biti toliko detaljniji kao u romanu. Za roman morate da se dugo pripremate. I kada napišete prvu verziju, vi morate da je dorađujte više puta pre nego što je izdate.
Koliko vam je teško uklopiti vaš napisan scenario sa slikama koje čine jedan strip?
Uopšte nije teško, ako imate sreće da kao ja radite sa vrhunskim strip crtačima kao što su Aleksa Gajić i Dragan Paunović. Oni urade crteže 10 puta bolje nego što sam ja zamišljao i onda veoma lako sklopim scenario. Dajem im slobodu i oni na najbolji način pokažu svoju kreativnost.
Kako je bilo sarađivati sa Draganom Bjelogrlićem na seriji „Senke nad Balkanom“’?
Bjela je perfekcionista u svakom pogledu, tako da se mešao u sve – kostimografiju, scenografiju, glumu… pa i u scenario. Što je meni normalno. A scenario je temelj svakog filma, od njega se kreće, bez njega nema ništa. Scenario se menjao i na setu, minut pre nego što bi se uključile kamere, i o scenariju je mogao da daje mišljenje svako – od reditelja do kafe-kuvarice.
Kako je bilo na setu i da li ste sa nekim posebno družili?
Nisam neko ko voli da se druži sa glumcima, ali sam postao dobar prijatelj sa Gordanom Kičićem, Goranom Bogdanom, Marijom Bergam i Markom Živićem i ljudima iza kamere. Posebno mi je drago bilo da su scenograf i kostimograf napravili istu Jatagan malu kao na fotografijama koje sam im doneo.
Šta možete da nam kažete o ekranizaciji vašeg romana „Konstantinovo raskršće“?
Snimanje treba da počne nakon što se završi ova situacija. Adaptaciju je uradio Đorđe Milosavljević, a seriju producira Firefly. Sklopili su saradnju sa jednom engleskom produkcijskom kućom i pitanje je da li će serija snimati na srpskom, engleskom ili nemačkom jeziku.
Pišete roman o ubistvu Branka Miljkovića. Šta nam možete reći o tom romanu?
Ovim romanom obeležio bih 50 godina od smrti Branka Miljkovića. Još uvek radim na njemu i neće izaći na godišnjicu i zato imam vremena da sve bude besprekorno.
Vaš omiljen pisac je…?
Moj omiljen domaći pisac je Ivo Andrić, neprevaziđeni pripovedač.
Vaša poruka za mlade?
Budite zdravi. Ostanite kod kuće i slušajte savete epidemiologa. Čitajte knjige i gledajte filmove, jer ćete na taj način najbolje naučiti zanat, naučiti ono što je najbolje.
Razgovarala: Mirjana Ranđelović
Topličanka je duša od žene.