Slobodan Boban Skerlić: Čovek sam bira svoj put

0
slobodan-boban-skerlić
Foto: novikadrovi.blogspot.com/

Slobodan Boban Skerlić je srpski scenarista i reditelj. Njegov najpoznatiji film je „Do koske“. Radio je još na filmovima „Prokleta je Amerika“, „Top je bio vreo“ i TV serijama „Otvorena vrata“ i „Vrata do vrata“.

Kada i kako ste zavoleli film?

Film sam zavoleo bežeći iz škole sa društvom u bioskop. I tada sam pronašao svoj svet, koji se razlikovao od sveta mojih drugara. Pogledao sam sve partizanske filmove koji su se prikazivali do stranih vestern filmova. Ništa me drugo nije zanimalo sem filma, tako da sam znao da ću se baviti filmom.

Da li je bilo teško režirati film „Do koske“, koji je nastao nakon ratova u bivšoj SFRJ i inflacija?

Film „Do koske” režirao sam posle rata i dalje je to bila krizna situacija. Uvek je teško da snimite film, čak i danas. Postoje milijardu razloga da čovek nešto ne snimi, a jedan razlog presudi da se film snimi. Bilo je problema, ali smo snimili film. Posle toliko godina nemam osećaj da sam ja snimio taj film, posmatram ga kao da je to tuđi film ili film nekog mog kolege.

do-koske-skerlić
Foto: IMDB

Nakon 16 godina ste snimili film „Top je bio vreo“, koji je bio veoma uspešan. Zašto se toliko dugo čekalo na vaš film?

Tokom te pauze bavio sam se drugim stvarima, da zaradim za decu. I kada sam snimio ovaj film bilo je teško, ali postoji želja da se iskažu strašni događaji. Tako da mi je to važnije od budžeta za film, oskudice.

Koliko se razlikuje snimanje TV reklama od filma?

Potpuno je drugačija stvar, vi u reklami iskazujete ono što je od vas tražio naručilac. Zajedno sa marketinškim timom se trudite da što bolje prikažete određeni proizvod radi kupaca.

Po čemu se razlikuje rad na filmu i u pozorištu po Vama?

Razlikuju se po načinu pripreme. Na filmu vi imate snimajući dan i vi isplanirate sve što ćete snimiti za taj dan, dok za predstavu se mesecima pripremate. Na filmu je zanimljivije jer možete glumcu da ukradete kadar i da mu pomognete, a da on ne zna.

Kako je bilo raditi na TV seriji „Vrata do vrata“?

Bilo je veoma dobro raditi na ovom projektu. Producenti se bave svime što treba, vi samo morate da se pojavite i režirate određeni broj epizoda. Rad sa glumačkom ekipom je super, jer oni već znaju sve svoje obaveze.

Režirali ste predstavu o ženama koje su trpele porodično  nasilje i postale su ubice tih nasilnika, baš pod tim naslovom „Trpele“. Na koji način ste želeli da prikažete njihove likove?

Uvek volim da radim teme koje govore o nasilju. Zanimalo me je kako nastaje nasilje i zlo od jednog čoveka, životni događaji zbog kojih čovek postaje nasilan. Zato sam u ovoj predstavi želeo da prikažem lik žena koje su stradale zbog toga što nisu mogle da se izbore sa nasilnicima.

trpele-skerlić
Foto: Marija Ivanišević, Dragana Udovičić, Beogradsko dramsko pozorište

Nedavno ste snimali  TV seriju „Klan“. Zašto ste odlučili da baš pišete o dvojici momaka koji postaju  mafijaši u jednom klanu?

Mene je pozvala Firefly produkcija i ja sam im ponudio nekoliko scenarija i oni su odabrali ovaj scenario kao veoma zanimljiv.Serija govori o dva provincijalna probisveta, uprkos brojnim preprekama, uspevaju da se svojim beskrupuloznim i surovim akcijama uzdignu u sam vrh podzemlja. U petak sam završio montažu i očekujem da ćemo  na jesen krenuti sa prikazivanjem.

Kakvu budućnost ima srpska kinematografija po vama?

Tehnološki se sve menja i to i te kako utiče na filmski svet. Pitanje je da li će se filmovi prikazivati u bioskopima kao do sada ili će se i kod nas krenuti sa platformama poput Netfliksa.

Da li radite na nekom novom projektu?

Trenutno pišem još 16 novih epizoda serije „Klan“ i imam u planu da snimim film o 20 vojnika koji su oteli putnike voza, jedan tragičan događaj će predstavljati i ovaj film.

Vaša poruka za mlade?

Čovek sam bira svoj put i od njega zavisi. Bitno je kakav put izaberete  i da sledite svoje srce i snove.

Razgovarala: Mirjana Ranđelović

Intervju je urađen u okviru onlajn tribina koje je pokrenuo Film Klub Prokuplje