GORAN POP ANTANASKOVIĆ: Karmen je jedan modus vivendi – način življenja!

0

Goran Pop Antanasković je pesnik iz Žitorađe, izdao svoju drugu zbirku poezije “Rekvijem za Karmen M“ za koju kaže da je ona autorova težnja ka savršenstvu.

U maloj varoši kakva je Žitorađa, lica poput našeg današnjeg sagovornika ne mogu biti nepoznata. Kada krenete Žitorađom i pitate one najmlađe ko je Goran Pop reći će vam da je to njihov omiljeni nastavnik (pričam iz ličnog iskustva), ako pitate  studente za njihovog “čika Popa“ reći će vam da je to sagovornik kome se uvek rado vraćaju. A kada se duž čaršije potegne priča o pisanju i pripovedanju na jedan drugačiji način opet je neizbežno ime Gorana Popa Antanaskovića. Upravo zato što ovaj, šezdsetogodišnji nastavnik veronauke u osnovnoj i srednjoj školi, kroz svoj stvaralački rad, svoje đake, ali i one starije upućuje na jedan specifičan put ka savršenstvu.

Oni koju su Antanaskovićevu “Tajnu ruže“ čitali sa ushićenjem, verovatno će u jednom dahu čitati i “Rekvijem za Karmen M“, novu zbirku poezije proizašlu iz pera ovog Žitorađanina. Posle proglašenja zbirke “Tajna ruže“ za najbolju zbirku poezije u Toplici za 2015. godinu, bilo je za očekivati da svim svojim čitaocima “čika Pop“ u svom drugom stvaralačkom ciklusu priredi još “težu“ i dublju poeziju. I upravo je to i uradio. To je bio povod zbog kojeg smo i razgovarali sa njim, a evo šta on kaže o Karmen, njenim promašenim šansama, njegovoj težnji ka savršenom i na kraju, šta kaže o tome kako je stvarati u maloj sredini.

Stiče se utisak da je Karmen jedna vanvremenska žena. Žena prisutna u svakom vremenu i prostoru, događaju ili ličnosti. Jednostavno, žena koja će živeti i posle Vas. Recite mi, šta je to što je vas nateralo da javno upitate Karmen zašto nije htela da postane dama, a mogla je?

POP: Haha, vrlo teško pitanje. Kao prvo, da objasnimo vašim čitaocima ko je Karmen. Karmen je zaista istorijska ličnost, postojala je u mojoj ranoj mladosti, i zaista je umrla, nažalost. Međutim, ostala je kao nešto što se kasnije razvilo kao ideja i kao težnja ka nekom vrstom savršenosti. Zato se pojavljuje u tom stvaralačkom ciklusu u više perioda, od moje rane mladosti do moje zrelosti tj. starosti. Definiše se kao težnja savršenosti u ljudskom životu, odnosima, što morate priznati nije lako. Na kraju, mogu slobodno da kažem, Karmen je jedan modus vivendi, odnosno način življenja. Ali ne možemo da se otmemo utisku da je Karmen i danas živa, i da se i danas sukcesivno pojavljuje u našim odnosima sa ženama, prijateljima, decom i svim onim što nas okružuje. Karmen je jednostavno sveprisutna, i nastaviće se i dalje kroz moje pisanije.

Da li Karmen podređena vama ili ste vi podređeniji njoj, ili ste zapravo vi bili samo onaj koji joj je pokazao put i pustili je da se kroz vašu poeziju sama snalazi u ovom vremenu?

POP: Pa znate kako, ja bih rekao da tu niko nikome nije podređen. Jednostavno, inspiratori pojedinih pesama će se čak pronaći kroz njih, što bi za mene bila velika nagrada, a sama Karmen kao Karmen pojavljivaće se i dalje, ali će svojim životom pokazivati vreme u kome se nalazimo. Definitivno, jer je i ona definisana vremenom počevši od onih prvih stihova napisanih davne ’85 godine napisanih u DR Kongo, pa preko Bagdada, do nekog sadašnjeg vremena. E sad, da li će Karmen nadživeti pisca, verovatno da hoće. Mada umnogome zavisi i od toga kako će čitaoci prihvatiti Karmen, da li kao ideju ka savršenstvu, ili samo kao prolaznu ličnost.

Stihovi “Ne rekoh li ti sinoć Karmen, mogla si biti dama ali ti ne htede. Zaista.“ i “Alejkum selam lejdi, na ovom pesku ne sme se znati sve, nešto mora ostati tajna. Ljubav pogotovo.“ posebno ostavljaju utisak na čitaoce. Da li oni objašnjavaju vašu stvaralačku iluzornost savršenstva ili je jednostavno balada o greškama iz mladosti?

POP: Pa to je tu negde. Karmen na mostu “Fourteen July bridge“ u Tigrisu je vrlo realna. I zaista je Bagdad u jednom trenutku bio bajka. Karmen u nekom sadašnjem vremenu je jedna drugačija bajka, ali ona ostaje kao ideja vodilja. E sad, zašto Karmen nije umela da bude dama, to će biti objašnjeno u narednoj knjizi. Često nemamo snage, kako prevazići mesto i vreme u kome živimo, odnosno ne mogu da nađu svoj put ka savršenstvu i često ostaju u učmalosti te palanačke filozofije koja ne seže dalje od neke bedne prosečnosti. E tako i Karmen, mogla je zaista da bude na vrhu, ali je izabrala da bude u svojoj prosečnosti, što ja kao autor ne odobravam.

Zašto ljubav za Karmen mora da ostane tajna?

POP: Jako pitanje. (smeh) Pa gledajte, to je napisano u jednom specifičnom okruženju, u Bagdadu. Definitivno u islamskom svetu, ono što mi nazivamo i doživljavamo kao ljubav izgleda sasvim drugačije. Tamo se ljubav drugačije plaća, a i greške. Zato mora ostati tajna.

Da li su stvaraoci u manjim sredinama, zapravo na samoj margini društvene lestvice, odnosno, koliko palanka dozvoljava iskakanje od prosečnosti?

POP: Pa svako ko uzme slobodu da nešto piše, pogotovo poeziju, šalje dve slike. Jednu sliku realnog života u kome živi, i drugu sliku a to je život kakvim ga zamišlja. Hoću da kažem, svako od nas koji piše ima dve ličnosti u sebi. Jedna je ličnost ovozemaljska, a druga je ličnost usmerene ka savršenstvu. I ona to savršenstva pokušava da predoči čitaocu. Što bi bila i suština pisanja, bez obzira da li smo u palanci ili velegradu, svaki pisac reflektuje sebe. Bitno je šta je unutar pisca, i koliko toga je doživljeno da bi moglo biti pretočeno na papir.

Inače, dodaje Antanasković u neformalnom delu razgovora, voleo bi ovom knjigom da “isprovocira“ svoje čitaoce, da otkriju tajne koje krije Rekvijem. Nova zbirka poezije iz pera Gorana Antanaskovića će uskoro ugledati svetlost dana, a prva premijerna promocija bi trebala biti u Narodnoj biblioteci u Žitorađi, koja je i izdavač knjige. Goran Antanasković, živi u Žitorađi i ponosni je otac troje dece.

Razgovarao: Nemanja Tonić
FOTO: Goran Pop / arhiva