Tebe nema

0
Foto: Pixabay.com

Jutro je i gola ležim na krevetu. Na stočiću pored kreveta dve čaše, skoro ispijena flaša šampanjca i dve ugašene cigarete u pepeljari.  Na podu razbacane majica, farmerke, veš i patike od sinoć. Sve je tu, samo tebe nema.

Ostavio si dva nepojedena kroasana, mnogo neizgovorenih reči, razbacane misli, nemir u telu, frustraciju u duši i nestao. Kao da nikad nisi ni postojao, a jesi i meni si bio celi svet. Hoću da se vratiš, da zajedno gledamo romantične filmove i da se ljubimo, da zajedno ispijemo još mnogo flaša šampanjca, ispušimo još mnogo cigareta, gledajući se kroz dim i da letimo u visine. Hoću te sada, ovde, pored sebe, da dovršimo sve što smo započeli sinoć, ali tebe nema.

Okrećem se na bok i hvatam telefon. Jedan propušten poziv, ali nisi ti. Spuštam telefon na stočić pored kreveta i pružam ruku još malo. Hvatam paklicu  cigareta, izvlačim jednu, palim i vučem prvi dim. Gledam kako polako nestaje u sobi i kako mu se gubi svaki trag. Podseća me na tebe i tvoj nestanak jutros.

Vučem još par dima i želim da se ni ne pojaviš, jer dim koji sam malopre ispustila je nestao kao ti i nije se vratio. Shvatam da nećeš ni ti. Ti si vremenom izlazio iz tela, misli, srca i duše i izašao si, a ja to nisam ni videla, ni osetila.

Naša ljubav je bila cigareta, koja je izgorela, a jutros se i ugasila. Vreme je da se zapali nova.