Dobio knjigu za vrlo dobar uspeh – 61 godinu kasnije

0
razgovor
Foto: Jelena Đorđević

Ne događa se svaki dan da knjigu za vrlo dobar uspeh dobijete u oktobru, i to 61 godinu kasnije od zasluženih četvorki i petica. Upravo to se dogodilo Radetu Petkoviću iz sela Bajčince kod Prokuplja.

Vredno se pripremajući za Dane evropske baštine, u okviru kojih se ove godine obeležavala tema „Nasleđe i obrazovanje“, učiteljica Jelena Đorđević istraživala i naišla na ovo neobično otkriće.

– Sakupljajući predmete koji oslikavaju život u školi nekada: stare lektire, udžbenike, knjige, sveske sačuvane od zaborava, računaljke, fenjere, stare školske fotogafije –  u staroj školskoj arhivi škole u Bajčincu naišla sam na veoma zanimljivu knjigu kojom je nagrađen nekadašnji đak istoimene škole, kao učenik 2. razreda davne 1959. godine za vrlo dobar uspeh i odlično vladanje. Nekoliko dana kasnije, nakon moje objave na Fejsbuku, dobila sam  puno poruka u kojima sam dobila informaciju da je reč o dedi, Petković Radetu čiji su unuci takođe prošli kroz ovu školu – Đura Tasić, Veljko Tasić i Lazar Tasić i kojima sam ja barem dve – tri godine bila učiteljica. Posle par dana javila  mi se ideja da  bi bilo dobro da pozovem Radeta Petkovića da bude naš gost uz poštovanje propisanih mera zaštite. Porazgovarala sa njim na temu Škole i život u školi nekad i sad, sličnosti i razlike. – rekla je učiteljica Đorđević.

knjiga
Foto: Jelena Đorđević

U toku razgovora s Radetom učiteljica Jelena saznala je da se puno toga promenilo u odnosu na period kada je on bio đak. Davne 1958, kada je on krenuo u školu, u školi u Bajčincu stanovala su i radila dva učitelja, učitelj Dragan Milosavljević i njegova supruga, učiteljica Jonka Milosavljević.Tada je škola brojala oko pedeset đaka u dve učionice, prvi i treći i drugi i četvrti razred. Nastavna godina je počinjala 5. septembra, a završavala se 20. juna. Postojao je letnji i zimski raspust. Učenici nisu imali  mini-prolećni raspust.

knjiga-uspeh
Foto: Jelena Đorđević

Učitelji su u to vreme imali običaj da prošetaju selom i obrate pažnju ima li dece koja uče i rade domaće zadatke u dvorištu ispred kuće. S vremena na vreme išlo se u školu i subotom. Nastava je počinjala u 7 časova i učenici su imali po četiri do pet časova. Posle podne bili su organizovani časovi dopunske nastave za učenike koji nisu savladali gradivo na času. Deca su uglavnom bila vredna i radna, izvršavala svoje obaveze i nije bilo nasilja u školama, reči su Radeta Petkovića iz Bajčinca.

Vode u školi nije bilo, donosila se iz bunara koji se i dalje nalazi ispred škole, a nije bilo ni struje. Ali je zato kuhinja radila punom parom. U njoj se spremala hrana koju su delili kuriri i sa kojom su učenici škole bili veoma zadovoljni. I čaj je bio obavezan.

Gospodin Rade se veoma živo prisećao rasporeda klupa u učionici, gde je sedeo, koje fotografije poznatih junaka su krasile učionicu, gde su stajale, pokazao nam je gde je stajala karta Jugosavije, primetio je da su tabla i katedra na istom mestu i na jedan veoma zanimljiv način evocirao uspomene iz škole. Bilo je puno pitanja i puno interesantnih odgovora. Rade je bio oduševljen kada je posle toliko godina video knjigu koju je u prošlom veku dobio za vrlo dobar uspeh od svoje učiteljice.

 – Nakon ispričanih anegdota iz školskog života, mojih i đačkih potpitanja ispratili smo gospodina Radeta s knjigom koju je on dobio 1959. godine kao učenik 2. razreda i koja je 61 godinu čuvana u arhivi škole. To je bilo vreme kada su i odlični i vrlo dobri đaci nagrađivani knjigom što je u današnje vreme nezamislivo. Bili su to izuzetni đaci, i jedni i drugi. – zaključila je učiteljica Jelena Đorđević.

Povodom Svetskog dana učitelja 5. oktobra sutra čitajte na Topličanki razgovor sa učiteljicom Jelenom Đorđević iz izdvojenog odeljenja OŠ „Milić Rakić Mirko“ u Bajčincu.