Da me zavoliš

0
momak-i-devojka
Foto: Pixabay.com

Oblačim svileni ogrtač preko spavaćice. Uzimam čašu oporog vina sa stola i prilazim zavejanom prozoru. Posmatram belinu svake pahulje i kako strmoglavo brzo padaju na tlo, dok mi se pričinjava da vino ima drugačiji ukus.

Na ekranu mobilnog telefona se pojavljuje tvoje ime. Nije ti teško da kažeš reči, da ne opsuješ kada se oklizneš ili nakvasiš nožne prste. Nije ti teško ni da zagreješ ledeni nos trljajući o moj ili da se izviniš zato što me ljubiš ispucalim usnama od hladnoće. Ništa ti od toga nije teško, ali ti je teško da me zavoliš.

Sa lakoćom uskačeš u moj krevet, nesvestan da na njemu ranije nije ležao nijedan muškarac. Nesvestan da nikad ranije nisam nosima ovu spavaćicu i ovako ležala. Nikada ranije nisam glumila da nemam šminku na licu i nikada nisam ovoliko snažno ubeđivala sebe da se opustim i da je sve u redu. Naravno, ti to ne znaš. Ja sam za tebe samo prolazni putnik i trenutna varnica.

Kada smo istrčali iz kluba, ja sam htela da pratimo izlazak Sunca, a ti da idemo kući da gužvamo posteljinu. Kada smo sedeli u parku, ja sam htela pivo, posmatranje zvezda i ljubav, a ti mene. Kada smo mamurni izašli iz reke, ja sam htela da te zagrlim, jer mi je bilo jako hladno i jer sam htela da ojačam niti ljubavi, a ti si hteo da ponovo uskočimo u reku i da se ljubimo pod vodom. Strast je plovila tvojim telom, a u meni se ljubav budila neprestano.

Tvoja žudnja za ženskim telom donela mi je osećaj razorenosti. Gubila sam se u razmeri svojih osećanja istinskih i moćnih. Zato odlučujem da te više ne vidim. Ne volim da trošim vreme na uzaludne priče.

Otići ću nežno, daleko od tebe, pazeći da te ne povredim. Tada nas neće deliti kilometri, gradovi i države. Deliće nas različiti svetovi u kojima ćemo živeti, različiti životi. Svako na kraju igre dobije ono što zaslužuje.