Dragan Kostić: Još pamtim miris svoje prve harmonike

0
dragan-kostić
Foto: Dragan Kostić, privatna arhiva

Prokupčanin Dragan Kostić je maestro na harmonici. Muzika je njegov verni pratilac od detinjstva, a osim svojim vrednim izvođenjima, sada se odlučio da svetu muzike doprinese i komponovanjem. Topličanka je razgovarala sa ovim izvanrednim harmonikašem povodom predstavljanja prve autorske kompozicije Topličko lagano kolo.

Koliko dugo se već bavite muzikom? Da li je harmonika Vaš prvi izbor?

Sa harmonikom sam se upoznao vrlo rano u 7 godini slušajući brata Bobana Kostića koji svira harmoniku i živi u kući do moje. To mi je bilo jako interesantno. Posmatrao sam ga nekad i satima, dosađivao, zapitkivao, pokušavao da opipam dirke, registre… meh. I tako jednog dana moj otac uvidevši moje interesovanje, reši da mi kupi harmoniku,bila je to crvena Weltmeister Diana od 80 basova (srazmerno veličini i starosti deteta postoje razni modeli, pa i brendovi harmonika od 32 pa do 120-140 basova). Ja sam bio presrećan, evo i danas pamtim miris te harmonike.To je bilo nešto neverovatno za mene tada. Zatim sam sa 8 godina upisao nižu muzičku školu i tako kreće jedno novo razdoblje koje je imalo svoje uspone i padove,ali rezultati rada-nerada na tom stupnju vidljivi su kasnije.

Jeste li oduvek želeli da se bavite komponovanjem ili je to došlo samo od sebe?

dragan-kostić
Foto: Dragan Kostić, privatna arhiva

Komponovanjem sam se uvek igrao,ali mislim da je muzička zrelost presudna za neki ozbiljan projekat.Negde to sa raskošnim talentom dođe i ranije,ali nije presudno. Bilo je tu mnogo pokušaja koji su bili neuspešni i sada kad razmišljam iz ove perspektive, voleo bih da su mi dostupne sve te kratke melodije koje sam odbacio, a u ovom periodu bi možda završile kao ozbiljna  kompozicija.

Koliko vremena je bilo potrebno za stvaranje kompozicije „Topličko lagano kolo“? Kako može da se opiše taj stvaralački proces? Zašto je baš Toplica bila inspiracija?

Topličko lagano kolo je kao tema nastalo pre nekog vremena i taj prvi deo koji nosi temu je bio u istom okviru ,ali sada je definisan,dok je ostatak komponovan u 2 dana i to inspirisan druženjem sa muzičarima koji takođe stvaraju,a sve po uzoru na naše stare majstore, Radojku Živković,čika Miju Krnjevca, Bata Kandu, Ljubišu Pavkovića. Izdvojiću Nenada Stefanovića-Sentu, širom auditorijumu manje poznatom, dok je svetu muzike i harmonike jedan potpuni autoritet, koji je insistirao na autorskom pečatu, na stvaranju kod nas mlađih kolega i na kraju svega rezultat je tu.

Proces komponovanja nije standardan, bitna je ideja-tema,sve ostalo dolazi u zavisnosti od okolnosti, uticaja i na kraju širine vaših interesovanja.

Toplica nije bila inspiracija, ali ja sam neko ko je rođen ovde, odrastao uz reku, kupao u njoj (dok je to moglo), na kraju i imanje nam je uz reku, i sva ta nostalgija za prošlim vremenom mi je dala naziv u čast Toplici.

Ima li muzika granice u današnjem svetu?

Granice u muzici ne postoje, s tim što su jasna pravila za svaku epohu (renesansa, barok, klasicizam, romantizam, impesionizam, savremena muzika, džez, rok itd.), pa tako i za narodnu muziku, a pritom je i stvar ukusa jako bitan. Mišljenja sam da su nam ti zakoni potrebni da ne bi odlutali previše, a na drugu stranu eksperimentisanjem su nastale mnoge divne kompozicije i ako uz talenat, dobru ideju i standarde komponujemo, imaćemo vredne kompozicije.

Kakvu muziku slušate kod kuće?

Muziku koju slušam ne mogu svrstati po žanrovima, već mogu reći da slušam dobru muziku. Budu dani kada mogu da slušam  Bibap I Čarlija Parkera, a budu dani kada slušam rok ostvarenja, ali najviše vremena provodim slušajući našu narodnu muziku,  od razdoblja kad je Vlastimir Pavlović-Carevac utemeljio i postavio standarde u vrednovanju narodne muzike,pa do danas sa svim ostvarenjima koja su komponovana u tom duhu.

Gde će biti Dragan Kostić za 10 godina?

Za deset godina sebe vidim na potpuno isti način, samo sa više iskustva na svim poljima dok će muzika da prati moj put odrastanja ☺ kroz sve te procese.