O magnetskoj privlačnosti i drugim korisnim činjenicama

0
žena-čamac-privlačnost
Foto: Unsplash.com

Postoje ljudi koje nećeš, a hoćeš. Oni su kao lepak za oči i telo. Posle dođe na red srce… O tome – posle… Neka ga, neka spava!

Dođem tako kući i ne mogu da se sastavim. Budna sam i kad spavam. Grudi mi gore. Temperature BEZ! To ja gorim od nečeg drugog. E, to ti je prijatelju, ta magnetska privlačnost. Ne znaš kako, ali eto – tako! U najtežim danima kad se sve lepo lomi u tvojim očima, snagu nađeš u onom ili onomE koji/što te privlači. To je kao jednačina, ali sa mnogo nepoznatih. A to što je nepoznato, to te košta te vreline u glavi. U stvari, to je počelo jednoga dana, još odavno, kada si se uspavala u nečijem pogledu, malo drugačijem.

Kad sam poslednji put spavala, ja sam išla unazad, a on ka meni. Sve što sam se više gurala nazad, bio je bliži. Onda ga je nešto poguralo u moje ruke. A moje ruke hladne i detinje bezbrižne, kao da vole… Zamisli, kao da vole. Noge da ti se odseku! Ne osećam nikakav strah, više ne bežim. Ni od sebe, ni od drugih. Zamisli život, toliko slobodan da ne bežiš od sebe. Tada počinje.

Dala sam sve od sebe da polomim magnet

nebo
Foto: Unsplash.com

Trčala sam da stignem dalje, što dalje. Nisam trčala dovoljno brzo. Svuda me je sustizao.

  • Kad ti je profesor Ljuba govorio, trči Ivana, ti si trčala ko bez glave. Što sad tako ne trčiš – za pet!?
  • Prvo, znam da neću da dobijem peticu. Drugo, od njega smo svi imali strah. Treće, ne trčim dovoljno brzo, zato što ne želim dovoljno da bih uspela u tome.
  • Pa ti zapravo želiš da te privlači, ali želiš i da otrčiš koji krug, onako bezveze, kad ti se beži?
  • Tako nekako. Ali sasvim je dobro ovako. Ne bih ja tu ništa dirala.

Ja sam neka divlja vrsta. Da su me ovakvu hteli, nikad me ovakvu ne bi dobili. Nego, eto, Bog bio baš darežljiv, nije žalio… Ljudi su od svakojakog materijala. Ja sam sve izmešano. Meka k’o pamuk, mazna k’o pliš, isklizavam kao svila i peckam poput vune. Samo sam tvoja čudna privlačnost, sva satkana od tvojih pogleda, rođena da idem unazad kad ka meni hodaš.

I za to treba da se rodiš

Da me privučeš, treba ti mnogo godina. Ali kad jednom uspeš – to ti je završeno.

Ne može da te privuče svako! Ne ume svako da ti meri korak i da ti kožu odere pogledima. Ne ume svako ni da ti priđe, ni da bude mekan kao pamuk.

Ljudi su tvrdoglavi, ne slušaju, ne veruju, testiraju ti srce… Trista čuda rade… Ali samo jedan ume da te magnetski privlači. Samo jedan koji ne mora ni da te svlači, jedan koji te čuva, kad drugi ne primećuju.

  • Mnogo si mi lepo opisala tu privlačnost. Nego…je’ l ima još nešto?
  • Ima! Sav je od pamuka, kao kad ti se na „novo“ ježi koža, a ne umeš da ga objasniš rečima. Razumeš?
  • Razumem… Ti si umetnica, ko da te ne razume!