Ne postoji pogrešno vreme za ljubav

0
kristina-milošević

Vreme prolazi sporo kada treba da se desi nešto što nestrpljivo čekaš. Ja čekam da me on pozove i brojim sate koliko dugo se nije javio. Šta čeka? Kad nekog voliš ili kad ti neko nedostaje, gaziš ponos i zoveš!

Ljubav je, stvarno, ludost, za koju treba imati hrabrosti. Ljubav nije za slabe, nesigurne, uplašene, neodlučne. Ljubav takve ljude uništi. Ljubav je za jake, sigurne, zaljubljene, odlučne. Njih čini još boljima. A zašto? Zato što „pristankom na ljubav“ rizikujete da vaše srce na kraju bude rasuto u komade. I to je u redu.

Ljubav nije bila ljubav, ako nije bolela kad je pukla. Rizikujete da je pogrešna osoba ili vreme. Ne treba da srećemo ljude koji nisu za nas! Ali to, nažalost, nije moguće. Zato, ako je vaša osoba za ljubav pogrešna, spakujete uspomene i krenete dalje. Takođe, rizikujete da nikad ne prebrodite kraj.

Neke ljude nikad ne zaboravimo, neke nikad ne upamtino. Pojedine nikad ne prebolimo, a pojedine nikad i ne zavolimo. I to je prihvatljivo. I ne postoji pogrešno vreme za ljubav, postoji pogrešna osoba u tom trenutku.

O ljubavi se ne uči i nikad se dovoljno ne zna o njoj. Ona se oseća, daje i prima. Za ljude poput mene, ljubav je nepresušan izvor inspiracije i nešto što će zauvek ostati daleko i nedostižno.

U ljubavi se predaš onom koga voliš. A kako ja da pripadnem njemu, kad ne pripadam ni sebi? Sviće novo jutro i on se nije javio. Pišem novu kolumnu i shvatam da sve reči, mogu da stanu u dve rečenice.

Ja njega ne mogu da prebolim. On mene ne može da zavoli.