Na koje načine se može skladištiti kukuruz?

0
kukuruz-u-džaku
Foto: Shutterstock

Žetvom kukuruza se radovi oko ove žitarice ne završavaju, iako bi naivnom posmatraču moglo delovati da je većinski posao obavljen. Pred poljoprivrednicima je važan zadatak – skladištenje kukuruza kako bi sačekao povoljnu cenu otkupa, kako bi zarada pokrila troškove uzgoja. Naime, nakon žetve tržište je zasićeno ponudom, a otkupna cena je u tom periodu najmanja.

Ako poljoprivrednici uspešno očuvaju žitarice, bez gubitaka na kvalitetu, kroz par meseci moći će da postignu mnogo bolju cenu otkupa. Procenjuje se da usled nepravilnog skladištenja gubici na kvalitetu kukuruza mogu iznositi i preko 10%, zbog toga je odabir kvalitetnog skladištenog prostora od krucijalnog značaja.

Kukuruz se može skladištiti u klipu ili u zrnu, u silosima ili čardacima, a moguće ga je uz pomoć pakerice upakovati u vreće koje će ga uspešno očuvati od štetočina i negativnog uticaja vlage.

Skladištenje kukuruza u ambarima

Decenijama unazad kukuruz se na našim prostorima skladištio u čardacima i ambarima. Poljoprivrednici su tražili mesto gde će odložiti kukuruz, da ne kisne i da im je lako dostupan za ishranu stoke i eventualnu prodaju, a nisu se u toj meri kao danas bavili gubicima usled neadekvatnog čuvanja. Čuvanje kukuruza u ambarima zastupljeno je i danas, ali se vrste ambara u mnogome razlikuju.

Dok su ambari nekada bili napravljeni isključivo od pruća ili drvenih dasaka, danas su moderniji, te tako viđamo metalne i čelične konstrukcije. Opasnost od žitnog moljca prilikom skladištenja u ove tipove objekta je povećana, te stoga kukuruz treba tretirati insekticidom pre odlaganja. Ako se kukuruz u ambar unosi ručno, insekticid se nanosi nakon skladištenja, ali mora se voditi računa o debljini sloja kukuruza, koja ne sme da bude velika.

Skladištenje kukuruza u podnim skladištima

U ruralnim predelima, kod manjih poljoprivrednih gazdinstava, skladištenje kukuruza u podnim skladištima, poput tavana ili eventualno podruma, još uvek je zastupljeno. Zavisno od starosti, materijala i vrste podne obloge, ovaj tip skladištenja može manje ili više uspešno da očuva kvalitet kukuruza.

Pre skladištenja robu je takođe neophodno tretirati insekticidom, ali ako je tavan u okviru kuće, potrebno je biti izuzetno obazriv prilikom odabira tipa insekticida kojim će se izvršiti tretman. Nakon prskanja preporučuje se nanošenje najlona na kukuruz, kako bi insekticid ispoljio maksimalno dejstvo.

Skladištenje kukuruza u silosima

Čuvanje u silosima je najbolji način skladištenja kukuruza. Pravi silosi su skupi i zahtevaju velike finansijske izdatke, koje mala gazdinstva često nisu u mogućnosti da izdvoje, te stoga pribegavaju pravljenju improvizovanih silosa. Improvizovani silosi, koji su na našem podneblju najviše zastupljeni, nastaju pregrađivanjem stambenih prostora, kako bi se dobio prostor za vertikalno čuvanje kukuruza. Prednost ovakvih silosa je u tome što omogućavaju lakše rukovanje kukuruzom, dok ima i nedostataka – nemogućnost primene insekticida sa gasnom fazom, zbog blizine ljudskih boravišta, kao i mrtvi uglovi prostora u kojima se mogu skupljati insekti.

Čuvanje kukuruza u “pravim” silosima donosi brojne prednosti. Ovi objekti mogu biti fiksni ili prenosni, imaju različite smeštajne kapacitete i izrađeni su od čvstog lima koji je otporan na sve štetne uticaje.

Silosi čuvaju kukuruz od insekata i glodara (potrebno je pažljivo pripremiti robu za utovar u silos, kako štetočine ne bi ušle zajedno sa kukuruzom), atmosferskih padavina, UV zračenja, visokih i niskih temperatura. Ekološki su prihvatljivi i imaju niz odličnih mehaničkih funkcija, kao što su mogućnost ventilacije, sušenja, tretiranja robe insekticidima, lakše rukovanje robom itd.

Ulaganje u silose jeste velika finansijska investicija, ali oni predstavljaju rešenje za dugoročno skladištenje i čuvanje kukuruza, bez ili sa minimalnim gubicima na kvalitetu.

Skladištenje upakovanog kukuruza

Kukuruz se može skladištiti i upakovan, kada je obično u zrnu. Pakuje se uz pomoć pakerice u polipropilenske vreće koje mogu da teže 50 ili 100kg, zavisno od potreba proizvođača. Pakerice čiji je rad automatizovan, velikom brzinom sipaju zrnasti materijal u vreće. Mogu puniti i do 600 vreća na sat. Njihov rad je u potpunosti automatizovan i ne zahteva angažovanje ljudske radne snage na procesima pakovanja.

Pakerice odmeravaju željenu količinu kukuruza za pakovanje uz pomoć dozirnog sistema (merne kofe ili autokorektivne vage), pune vreće i zatvaraju ih. Kukuruz u zrnu koji je upakovan u plastične vreće zaštićen je od štetnog uticaja insekata i vlage. Tako upakovan kukuruz moguće je skladištiti u magacinima i čuvati duži vremenski period. Naravno, prilikom skladištenja treba voditi računa da su magacini napravljeni od čvrstog materijala i da je glodarima pristup onemogućen.

Da li je bolje skladištiti kukuruz u zrnu ili u klipu?

Kukuruz se može skladištiti u zrnu ili u klipu. Dok se kukuruz u klipu uglavnom čuva u ambarima, upakovani i kukuruz u silosima čuva se uglavnom u zrnu.

Čuvanje kukuruza u zrnu ima višestruke prednosti. Bilo da će se žitarica koristiti kao semenski materijal ili za ishranu, njeno sušenje će biti uspešnije i brže. Sušenje zrna je od suštinske važnosti, naročito ako zrno sadrži preko 30% vlažnosti. Sušenjem se vlažnost svodi na optimalni nivo, koji omogućava dug životni vek zrna.