Hvala ti za uspomene

0
devojka
Foto: Pexels.com

„U meni noću je nemir,
Pišem ti strofu, jer bledim,
Više ne mogu se setim
Kako je bilo pre.“ (Klinac „Kiša“.)

Pišem strofu da ne bih zaboravila, kako mi je bilo, kad si ti bio tu. Srećom, postoje pesme koje su tu da me podsete na trenutke sa tobom. Kad smo se upoznali, slušao si pesmu „Del boy“. (Baskjat)

Kasnije sam saznala da obožavaš Klinca, pa smo zajedno slušali njegovu muziku. Obožavali smo pesmu „Kiša“ i slušajući je proizvodili smo sopstvenu kišu suza. Dok smo pevali „Nemam mira“ (Klinac) nismo ni bili svesni da smo mir nalazili jedno u drugom.

Takođe smo voleli i „Pravila“, dok smo ih u stvarnom životu mrzeli i kršili. Na školskoj klupi smo korektorom ispisali „A šta ti znaš o tome?“ i znali smo jedno drugo. Kasnije nam je dušu hranio Brut i bezbolno nam je objašnjavao život. Naučio nas je da ne žalimo, jer se u tom trenutku nismo napravili boljim i dovoljno dobrim. Da možemo da umremo u sadašnjosti, ali da ne možemo ponovo da se rodimo. Da smo ti i ja bili samo teorija haosa, da nismo osetili ništa drugo osim straha i zanosa, ali i da smo se sledili u ratovima.

Brut nas je naučio da uzaludno biramo poteze i da je zlo – zlo. Dočarao nam je efekat leptira i to da će nas sudbina uvek pobediti. (Pesma „Efekat leptira“.) Njegova pesma „Dan posle“ naučila nas je da nema ništa od ljubavi na prvi pogled, da smo nemi za osećanja i da ne puštamo naše snove u tuđe snove.

Hvala Brutu za proizvedenu muziku i tebi što si baš mene izabrao da zajedno emotivno rastemo. Kada smo se umorili od učenja o životu, odlučili smo da ga posmatramo kroz umetnost. To smo uradili uz Zift-ov „Veliki grad“. Tada smo shvatili da noć piše pesmu po roletnama, da postoji hiljadu metara koji odvajaju naše svetove i da nas ovaj mali grad inspiriše. Emotivni slom prebrodili smo uz MCN-ov „Zadnji ples“ i došli smo do zaključka da ćemo uvek jedno drugom pesmom brisati suze i da će sve ponovo biti, ali nas dvoje više nikada.

Hvala ti što si mi ostavio ljubav prema navedenim pesmama, tvojim pesmama i crnoj boji. Hvala ti za svaki pogled, dodir, zagrljaj, poljubac, razgovor, savet. Za svaku šetnju i sve što si učinio za mene. Hvala ti za uspomene.

Reč glavnog lika iz teksta

„Ali nas dvoje više nikada.“
Vidiš da si pogrešila. Kažeš da efekat bumeranga čini svoje, ja kažem da nas Bog vraća da izmenimo završeno i da tačku prepravimo na zarez.

Reč autorke teksta

Ne znam šta nas je ponovo spojilo, ali nije ni važno. Važno je da smo promenjeni i da smo ponovo tu. Dobro došao nazad! Ništa neće biti isto.