Maja Belegišanin – Susret sa književnim delom je svetlost posebne vrste

0
maja belegišanin
Foto: Maja Belegišanin, privatna arhiva

Maja Belegišanin, filolog, književni kritičar i pesnikinja, objavila je nekoliko zbirki pesama, a njena najnovija knjiga Svetlo prepoznavanje predstavlja na jednom mestu sakupljenu i objedinjenu književnu kritiku i eseje koje je objavljivala u poslednjih deset godina.

Sa Majom Belegišanin otkrivamo svetlost susretanja i prepoznavanja u književnosti i van nje, jer inspiracija je sama po sebi trenutak luče u kojem se javljaju ideje, slike, raspoloženje i boje, koje je ova značajna književnica uspela da prenese ovim razgovorom i na nas.

Poštovana Majo, ukoliko pogledamo naslove Vaših knjiga: Ispod neba, Svetlosna pruga, Zimsko sunce ili Pesme raznih boja, zapažamo da svetlost i boje imaju posebno mesto u Vašij poetici. Takav je i naslov Vaše najnovije knjige Svetlo prepoznavanje. Da li je književnost za Vas svetlost i zašto?

Hvala na ovako divnom pitanju koje pogađa srž mog pisanja. Volim da u pesmama pribeležim one trenutke u prirodi kada izroni jača ili slabija svetlost, bez obzira je li to svetlost sunčanog zimskog dana, sijanje mora, zvezdano nebo i sjaj meseca, ili svetlo koje se nazire iz prozora neke stare usamljene kuće. I sama književnost, ali i stvaranje književnih dela doživljavam kao svetlost. Nije li najpre inspiracija, taj poriv za stvaranjem pesme, priče ili eseja, neka vrsta svetlosnog trenutka kada nam, kako i sam jezik kaže koristeći se svetlosnom leksikom, sine neka ideja, slika, raspoloženje…

Književnost zaista doživljavam kao svetlost, najpre u smislu dositejevskog poimanja knjige i prosvetiteljskog slavljenja kulture, gde je znanje neka vrsta svetlosti uma, a potom, književnost nam nudi ne samo ta raznolika prefinjena znanja, nego i brojne suptilne emocije i dubinske slike, što sve skupa ostavlja, kao i sama svetlost, kao sunčevi zraci, divan i večni otisak u našem ličnom mikrokosmosu. Književno delo proizvodi nešto onostrano, metafizičko, kakva je sama svetlost…

U Uvodnoj reči Svetlog prepoznavanja objašnjavate svoje prustovsko osećanje u susretu sa knjigama. Zamolili bismo Vas da ponovite i za naše čitaoce šta za Vas znači susret sa književnim delom. 

Odgovor je donekle sličan prethodnom jer za mene je i sama književnost svetlost u smislu uzvišenih vrednosti i duhovne riznice, kao što je i susret sa književnim delom svetlost posebne vrste. Ta svetlosna metaforika meni nekako najbolje objašnjava snažan i poseban čitalački doživljaj u susretu s nekim književnim ostvarenjem. Ja zaista pri čitanju onih dela koja me dotaknu svojim misaono-osećajnim svetom osetim onu prustovsku radost prepoznavanja.

Mogu i da navedem odeljak iz Uvodne reči koji o tome govori: „Ono donekle prustovsko osećanje što se u duši zbiva kad u stvarnosti prepoznamo neko lice iz prošlosti, ili kad u novom licu osetimo nešto blisko; ili kad posetimo neki davno viđen predeo, ili u novom pejzažu otkrijemo prisnost – zbiva se na neki način i pri susretu sa književnim delima koja nas dotaknu, koja spojem tema, stila i opštom atmosferom pokrenu neku lepu varnicu odnosno doživljaj da su se duša i tuđe delo – prepoznali.“

Prikazi i eseji, književna kritika sakupljena na jednom mestu u knjizi Svetlo prepoznavanje obuhvata Vaš kritički rad u preriodu od 2008. do 2020. Kakav je osećaj kada shvatite da ste više od jedne decenije stalni pratilac književnih dešavanja i „arheolog i detektiv“ srpske savremene i klasične književnosti?

Lep je osećaj, neka vrsta ponosa da sam od nekadašnjeg studenta književnosti izrasla u proučavaoca književnosti. Doduše, sebe ne doživljavam kao stalnog pratioca književnih naslova, nego više kao nekog ko se povremeno oglasi da predstavi nove knjige, posebno u oblasti meni najbliskijoj, a to je poezija. Ima, doduše, i nekoliko prikaza koji se odnose na romane, putopise, knjigu priča i književno-naučne zbornike, ali prevagu odnosi pisanje o pesničkim knjigama.

Možda se ne može između svih tih prikaza u knjizi staviti znak jednakosti u smislu vrednosti knjiga koje sam prikazala, ali uvek nastojim da otkrijem onu posebnu boju nekog dela i obrazložim književno-jezička sredstva koja su tu boju stvorila.

Dok se prikazi u knjizi odnose na savremene pesnike, više ili manje poznate na književnoj sceni, u esejima se više bavim književnom klasikom, pesnicima srpske književnosti kao što su Aleksa Šantić, Desanka Maksimović, Miloš Crnjanski, Stevan Raičković, a tu je i pesnik nepravedno zapostavljen, Paun Petronijević, čija sudbina liči na sudbinu romantičara Branka. Verovatno je i zadatak ovakvih kritičkih knjiga da skrenu pažnju na ono što je skrajnuto ili zaboravljeno.

Nataša Kljajić i Boris Lazić su recenzenti Vaše knjige. Ističu da pored savremenih čitanja Vi sozercate dela kroz novo čitanje našeg književnog kanona. Da li postoji veza između naših novih književnika i kanonskih litarata, i kakve su njene karakteristike?

U knjizi Svetlo prepoznavanje vraćala sam se delima naših kanonskih pesnika jer smatram da, ma koliko je već o njima pisano, uvek se može otkriti nešto novo, baš na osnovu onih duhovnih svetlosnih niti koje su pokretač mog pisanja.

Savremeni pesnici svakako ostvaruju onu eliotovsku povezanost sa književnom prošlošću, to su složene i suptilne veze koje se ogledaju ne samo na planu citatnosti već i putem posveta u pesmi nekog savremenog pesnika upućenoj nekom književnom prethodniku kog ceni i doživljava bliskim. Takođe, veza savremenika sa kanonskim pesnicima sastoji se i u revitalizovanju njihovih pesničkih formi, oblika strofa i pesama, što nalazimo na primer kod pesnika Milosava Tešića, čiju poeziju izuzetno cenim, ali i kod mnogih drugih.

Radove sakupljene u ovoj knjizi objavili ste prethodno u književnim časopisima. Kakva je danas uloga književnih časopisa u našem društvu i da li imaju mesto koje im pripada?

Mislim da su časopisi izuzetno važni za stvaraoce svih generacija, za život književnosti kao jednog organizma. Postoje odlični časopisi na našem prostoru. Međutim, kad je reč o mestu koje im pripada, njihova čitanost više se odnosi na one koji su i sami književnici, dok u izvanknjiževnim krugovima slabije su dostupni i popularizovani. 

Dok čitamo Vašu poeziju i književnu kritiku, da li pripremate novu knjigu i kada možemo da je očekujemo?

Polako pripremam knjigu izabranih i novih pesama, verujem da će se pojaviti tokom iduće godine. U nju će biti uvrštene, po mom izboru, pesme iz ranijih zbirki (Ispod neba, Svetlosna pruga, Zimsko sunce i Nežna granica), a pesme za decu iz knjiga Pesme raznih boja i Biljke i devojčice neće biti u ovom izboru jer bi odudarale od opšteg tona knjige i njene kompozicije.