Đak generacije Marijana Pantić: Oduvek sam imala viziju o svom školovanju

0
marijana-pantić
Foto: Poljoprivredna škola "Radoš Jovanović Selja" u Prokuplju

Marijana Pantić je oduvek znala da želi da se školuje i da posvećeno uči. Ugledajući se na brata, upisala je Poljoprivrednu školu „Radoš Jovanović Selja“ u Prokuplju, nizala petice i prošle nedelje proglašena za đaka generacije.

Diploma prehrambenog tehničara za Marijanu je samo stepenica bliže do studiranja hemijskog inženjerstva u Beogradu.

Od kuće do škole – 80 kilometara uspeha i znanja

Rođena i odrasla u blačkom selu Grgure, Marijana se vrlo lako odlučila da umesto poljopprivredne škole u Blacu upiše školu istog usmerenja u Prokuplju. Iako je to značilo da će svakoga dana prelaziti nešto više od 80 kilometara od kuće do škole i nazad, nije se pokolebala.

– Glavni razlog je to što u Blacu nije postojao moj smer. Mada moram da priznam da je veliki uticaj imalo lepo školsko iskustvo mog starijeg brata koji je tada već pohađao smer veterinarski tehničar u Prokuplju. Nekako je bilo logično da idemo u istu školu. Ja sam oduvek imala viziju o tome da ću se školovati i da neću ostati samo na srednjoj školi. To se nimalo nije promenilo za ove četiri godine. Naprotiv, mislim da sam stekla potrebna znanja da prvo položim prijemni, a onda i studiram fakultet koji želim. – rekla je Marijana.

Sve petice, bez časa izostanka – diploma đaka generacije

Putovanje do škole nije omelo ovu mladu devojku, pa je tako bez časa izostanka, sa velikim uspehom savladavala svaku lekciju. Posebne reči hvale za Marijanu ima njen razredni starešina profesorka Danijela Radićević, a njeno mišljenje dele i ostali profesori.

Rezultat Marijaninog truda i zalaganja bile su petice iz svih predmeta i kao kruna rada – diploma đaka generacije.

– Za mene je ovo velika podrška, podsticaj i vetar u leđa za sve što sledi. Mada se sve vreme trudim da me ovaj osećaj sreće i ponosa ne ponese, već da i dalje svojim radom i vrednim učenjem postižem dobre rezultate. Prvi korak je prijemni ispit na Tehnološko- metalurškom fakultetu u Beogradu, a posle videćemo. Jedno po jedno. – priča Marijana.

Kao nagradu za trud i zalaganje kako u nastavnim, tako i vannastavnim aktivnostima, Marijana je od svoje škole dobila sat. Nema sumnje da će on ovoj vrednoj devojci uvek pokazivati tačno vreme i dobar pravac.